definitivno treba imati pozitivan stav prema svemu ovome i mislim da je to najvaznije. Postoje mnoge hronicne bolesti na koje su ljudi "osudjeni" pa nisu skloni predavanju pomenutom slucaju. ZNACI SAMO HRABRO NAPRED PODIGNUTE GLAVE I SIROKOG OSMEHA JER SAM SIGURNA DA SVI MI IMAMO OKO SEBE BAR NEKOGA KO NAS VOLI I KOGA VOLIMO I ZBOG KOGA TREBA I VREDI BITI POZITIVAN I PRE SVEGA HRABAR I MOZE SE PREVAZICI SVE.
Meni je pomoglo sto sam prihvatila da imam UC i nastavila da zivim sa tim sasvim normalno. Pijem redovno terapiju, jedem ono sto mi prija organizmu i necu da odustajem. Bilo je i kod mene trenutaka straha, malodusnosti, depresije, ali sam sela i "porazgovarala" sa samom sobom i odlucila da necu da zivim kao neko ko je bolestan vec kao neko ko je zdrav jer svako realno ima neki problem u zivotu pa sam odlucila da meni ovo bude "problemcic" sa kojim mogu normalno da zivim.
Samo vedar duh, volja i gurajte napred.
