Runja wrote:Naime, govorila je, izmedju ostalog, o oblicima bolesti (ja spadam u onaj laksi), ali spomenula je i nesto sto nisam znala (iako je, mozda, logicno) - da bolest napreduje, bez obzira da li smo u nekom trenutku u stanju remisije ili u akutnoj fazi.
Sanja,
Ovakva tvrdnja je donekle pogresna, jer bi doktorka, koja je to izjavila na STB-u, kao medicinski i naucni radnik, morala da zna da, nista na ovom svetu nije APSOLUTNO i ISKLJUCIVO! Dakle, sve je relativno i zavisi od osobe do osobe. Neko je jos davno rekao:" Ako mislis o najgorem, ono ce ti se i desiti!" Prema tome, glavu gore i samo pozitivno razmisljaj i hrabro koracaj kroz zivot! Govori sebi svakoga dana da ce ti biti bolje i nemoj misiti o bilo cemu losem. Mnogo toga sto ne valja, potice iz nase psihe (pre svega iz podsvesti) i zbog nepravilne ishrane, a bar tu mozemo nesto da promenimo (sto rece Igor: "Mislim da je osnovno pronaći psihički balans u životu....!")
Kada je rec o, navodno, stalnom pogorsanju toka bolesti, odnosno, pratecim tegobama i komplikacijama, za par decenija zestoke borbe sa Crohn-ovom bolescu, imao sam veoma teske, ali i sasvim dobre periode u zivotu (naizmenicno). Kod trece operacije, komplikacije moje bolesti su bile skoro beznacajne, u poredjenju sa stanjem koje je dovelo do prve i druge hiruske intervencije. Podrazumeva se da bolest moze da napreduje u akutnoj (aktivnoj) fazi, ako se nista ne radi da bi se upala smirila, ali u remisiji bolest miruje i to je cinjenica!
Dakle, da zakljucim -- kada bi postojalo neko pravilo, onda meni sada ne bi bilo bolje, vec mnogo gore, u odnosu na stanje od pre 10 i 20 godina! Problemi sa kojima sam se, relativno skoro, suocio, su posledica neadekvatne terapije imunosupresivima, koji su izazvali pojavu dve nove bolesti (pankreatitis i upalu pluca), sto nema direktne veze sa osnovnom bolescu, jer je CD i dalje u remisiji. Naravno, ne sporim da nekim pacijentima ovakvi lekovi ne prave nikakve probleme, jer je mogucno da razlicito reagujemo na istu terapiju.
Ponavljam da mi nije namera da bilo koga 'odgovorim' od uzimanja propisane terapije, ali, meni je bilo bolje kada sam vise 'zaobilazio' sinteticke lekove, a manje razmisljao o bolestima. Redovne kontrole se podrazumevaju i ne treba ih izbegavati, jer daju potrebne informacije o stanju i toku osnovne bolesti, kao i o efikasnosti dijete i lekova (preparata) koje koristimo.
Moramo da naucimo kako da 'slusamo' sopstveni organizam, jer je to jedini nacin da shvatimo sta nam je zaista potrebno, iako cesto to znaci mnogo upornosti, strpljenja i odricanja, da bismo dosli do dobrih rezultata i zivot sa IBD-om ucinili podnosljivim. Put do srece je cesto posut 'trnjem', ali jedino se tako moze stici do zeljenog cilja. "No pain, no gain!"
Pozdrav i srecno,
Skipper