Evika,
Na žalost, Srbija, 'puževim koracima', pokušava da dostigne ono što se u svetu već uveliko radi, a onda naši veliki stručnjaci, javnosti predstavljaju, kao 'najnovija dostignuća', lekove koji su u USA i većem delu Evrope, u upotrebi već 5 do 10 godina! Ne verujem da će lečenje IBD-a matičnim ćelijama 'zaživeti' u našoj zemlji u narednih nekoliko godina, mada ovo je 'zemlja čuda', tako da je sve moguće (kada sve ovo ne bi bilo žalosno, smejao bih se do sutra!)
Već sam pisao o tome kako sam reagovao na "Imuran" (akutni pankreatitis i dr.) i druge imunosupresive. Meni je te vrste 'otrova' dosta za ceo život, mada, kao što sam već ranije napomenuo, nekim ljudima ovi lekovi ne smetaju i uzimaju ih godinama, bez ikakvih problema. Nismo svi isti. Nadam se da ćeš imati makar više sreće od mene, ako već moraš da ga uzimaš, jer ispada da je taj lek manje zlo od većine drugih, koje pacijenti od IBD-a dobijaju.
Pod temom "Humira", pomenuo sam nekih 4-5 novih lekova (koji nisu ni biološki, niti imaju veze sa matičnim ćelijama), za CD/UC, koji su u poslednjoj fazi testiranja, ovde u Americi (npr. "Alicaforsen" (Atlantic Pharmaceuticals Limited-a), "Alequel", "Teduglutide" i "Traficet-EN/CCX282" (ChemoCentryx-a.) "VGX-1027" (Invio Pharmaceuticals-a) je u početnom stadijumu kliničkog ispitivanja (dakle, samo na zdravim dobrovoljcima!) Nadam se, da će ber neki od njih prilično brzo stiči i do nas (bar brže nego što je to bio slučaj sa antiTNF/biološkim lekovima!) Naravno, ovo se odnosi samo na one preparate koji budu dobili FDA odobrenje za upotrebu. A, da li će neki od tih lekova moći da u potpunosti izleči naše bolesti, ne bih želeo da spekulišem. Bio bih sasvim zadovoljan, ako bi bar 'držali' bolesti u dugoj remisiji, bez zlokobnih neželjenih efekata!
Sve najbolje,
Skipper
PS: Pozdravljam to što pojedini domaći gastroenterolozi i zdravstveni centri učestvuju u medjunarodnim kliničkim studijama (kao što je GrooYa pomenuo "OPERA/Millennium" studiju na VMA ili "ANDANTE", za koju ne znam da li je neki domaći medicinski centar deo tog projekta!) Ali, kao država, ne možemo večito da čekamo da drugi 'odrade' dobar deo posla, da bi se mi onda priključili na tu 'lokomotivu', kao poslednji vagon u kompoziciji! Dosta toga može i mora da se pokrene i sa ovim što imamo, ali izgleda da je lakše našim 'mudrim' političarima da članove svoje porodice, pošalju na lečenje u druge zemlje, o trošku domaćih poreskih obveznika, nego da se ovde naprave odredjeni specijalizovani centri, koji bi se isključivo posvetili borbi protiv teških i retkih bolesti! Istina je da smo jadna i bedna država, ali mnogo toga može da se postigne dobrom organizacijom zdravstvene zaštite, te ako se pametno iskoriste već postojeći resursi. Za početak bi mogle da prestanu 'čuvene' i nedopustive nestašice lekova i da se, na bolje, promeni odnos celokupnog društva prema bolesnim ljudima, ali izgleda, koliko mi se čini, da za to baš nešto i nema dobre volje! Neko mi je skoro pisao da su iz "Fonda za zdravstvenu zaštitu Srbije (FZZS)", naložili lekarima opšte prakse da, u domovima zdravlja, samo JEDNOM GODIŠNJE izdaju upute za analizu krvi i urina !! Ne mogu da verujem da će domaći političari pokušati da uštede (i zarade!) na bolesnim ljudima (posebno na onima koji imaju neku od teških hroničnih bolesti, kao što su ove naše!) Pa, nama je minimum potrebno da uradimo 3-4 kompletne analize godišnje u remisiji bolesti, a cene u privatnim laboratorijama su totalno neprihvatljive u odnosu na prosečne plate i penzije u Srbiji, da je sve ovo već van zdravog razuma! O nezaposlenim bolesnim ljudima da i ne govorim -- oni su odavno 'otpisani' za ovo tako humano i demo(n)kratsko društvo. Nije ni u Americi nešto mnogo bolje, ali, to je već druga tema (off-topic!) To be continued....
Izvinjavam se što je veći deo ove poruke izašao van okvira osnovne teme o lečenju matičnim ćelijama, ali neke činjenice se naprosto moraju staviti 'na papir', koliko god bile neprijatne!
