Zaviša,
Bez obzira što nisi tako mislio, sama ideja da svaki lekar 'potpiše' (i bukvalno!) svoju tvrdnju, je odlična, ali, na žalost, tako nešto se neće dogoditi u skorijoj budućnosti! Kako ona pošalica 'kaže': "Nikad, a možda ni tad!"
S druge strane, kad god pacijent pristane na eksperimentalnu terapiju i/ili hirušku intervenciju, od njega/nje se traži da, svojim potpisom, potvrdi svoju saglasnost!
Pravedno bi bilo da, svaku važnu i rizičnu odluku, zajedno i argumentovano (za i protiv), analiziraju i donesu, lekar i njegov pacijent. Ponavljam -- ZAJEDNO! Na kraju, sve se svodi na ono što si i napisao. Parafraziram -- "Svaki pacijent, pri čistoj svesti i zdravom razumu, je gospodar svog života i konačna odluka je samo njegova!" Wrong!!!! Gde je tu onda odgovornost lekara ili se opet sve svodi na 'pranje ruku'!?
Naravno da bilo korektno, kada bi se svaki lekar potrudio da upozori pacijente na moguće neželjene efekte prepisane terapije, ali to se retko kada dešava u Srbiji. Jedina mogućnost da dobiješ više informacija jeste da budeš uporan, pa čak i dosadan sa raznim pitanjima, kad god ti tvoj lekar uvodi novi lek u terapiju. Opet, u USA, to je čak OBAVEZA lekara, da svakog pacijenta obavesti i upozori na 'side effects'. Takodje, postoji grupa pitanja, koje je, bar u Americi, lekar dužan da pita svog pacijenta, pre nego što mu prepiše novi lek. U našoj zemlji se to svodi na kratko pitanje, tipa -- "Da li ste alergični na....?" i tome slično.
Ne želim da neko pomisli da optužujem lekare, zbog ovakvih pojava, jer je, u suštini, za sve nedostatke i propuste, 'kriv' zastareli zdravstveni sistem, koji nam je ostavljen u nasledje. (To ja zovem recidivima soc-realizma i socijalističkog samoupravljanja!
)
Nego imam mnogo važnije pitanje za tebe -- da li tvoja devojka, ne daj bože, ima bilo kakvih ozbiljnih tegoba sa probavnim traktom (pre svega sa crevima) i da li je, eventualno, neko iz njene uže familije bolovao od takvih bolesti? Iskreno se nadam da to kod nje nije slučaj. Ovo je izuzetno važno pitanje, a direktno se odnosi na planiranje porodice, jer nasledni faktor IPAK postoji i ukoliko oba partnera boluju i/ili imaju, u užoj porodici, nekoga ko boluje od IBD-a i/ili IBS-a, onda postoji verovatnoća (preko 50%) da dete nasledi jednu od naših 'divnih' bolesti. U suprotnom, faktor rizika se smanjuje na svega 3%. Ovu tvrdnju, na žalost, mogu odmah da ti 'potpišem', jer su brojne studije u svetu, pokazale da je, posebno u slučaju kada oba partnera imaju CD i/ili UC (a, tada se verovatnoća penje i do 70%!), nasledni faktor apsolutno prisutan! Uvek postoje oni izuzeci (procenti), kada se desi da dete NE nasledi 'loše' gene od roditelja, ali mi ovde govorimo o najgorem scenariju, jer nas na to prisiljava surova medicinska statistika.
Pozdrav,
Skipper
PS: Nemanja je u pravu da već postoji tema "Imuran", u podforumu "Lekovi klasične medicine". U svakom slučaju, Zaviša, ti si temu postavio na sasvim prikladno mesto, jer se radi o specifičnom pitanju, koje se tiče samo onih pacijenata, koji planiraju da imaju dece. Da pomirimo 'duhove', preimenovaću ovu temu u "Imuran i trudnoća", a čim budem imao više vremena, premestiću sve poruke, u vezi sa upotrebom ovog leka kod začeća i trudnoće, u ovaj podforum, radi lakšeg pretraživanja. Takodje, ovim kompromisom, u vezi sa nazivima, izbeći ćemo nepoželjno dupliranje tema!