Invalidska penzija, tuđa pomoć i nega
Posted: 11 May 2016, 23:12
Otvaram ovu temu nadovezujući se na Evikin pokušaj da ode u invalidsku penziju. Pre je moglo, pre demokratskih promena moglo se otići u invalidsku penziju sa kolitisom ili kronom. Od ne znam tačno koje godine, možda 2006-e u invalidsku penziju mogu da idu isključivo 100% nesposobni za rad.
E ta sam.
Međutim, ja imam 52 godine, i tek nešto od godinu dana radnog staža.
Kada sam se razbolela i išla na biro (Novi Sad) rekli su mi što ne uzmem ono pravo što su supruge vojnih lica imale na 7 god radnog staža i ne odem u penziju. Imala sam pravo. To sam prepričala suprugu, on nije ništa od iste te vojske tražio, kao tu neku moju nadoknadu za pretrpljeni strah, selidbe i progone i nije tražio tu povoljnost za mene. Ostala sam domaćica, bolesna domaćica sa nekih 30 god.
Mnoge žene koje su zbog ratova i svega što se dešavalo zdrave i prave uzele to pravo od 7 godina, eto, ja nisam.
Sada nakon što mi je 2013-e ugrađena stoma (privremena), a sledeće godine i trajna (doživotna): Otišla sam preko centra za socijalni rad na procenu radne sposobnosti i zahtev za tuđu negu i pomoć. O prikupljanju papira da ne pričam, dokaži da si državljanin Srbije ako si rođen u Zagrebu, dokaži da ne primaš ništa iz PIO fonda republike Hrvatske, o ostalim glupostima i papirima ni da pričam, skupljala sam ih godinu dana. I konačno otišla na komisiju 24.03 ove godine.
Samo na osnovu papira bez ikakvog pregleda procenjeno je da sam nesposobna za rad i da imam telesno oštećenje od 80%.
Danas je 11.05. i ja još nisam dobila rešenje. Svi papiri su poslati u Beograd, pazi sad - na reviziju?
Pretresla sam svoja prava na internetu. Nemam nikakvih prava.
Nemam pravo da dokupim staž da bih imala 5 godina staža i stekla pravo na invalidsku penziju. Preko socijalnog nemam nikakva prava za tuđu pomoć i negu, za to moraš imati telesno oštećenje po dva osnova 70%+70% ???
Moraš biti 100% slep ili biti 100% na dijalizi.
Zato su za stomu valjda i stavili 80% da ne bi dobio nikakvo pravo.
Opet sam listala i listala i gledala mogu li ikako da steknem neko pravo na neku novčanu nadoknadu.
Udata sam, suprug mi ima solidnu penziju, nemam pravo jer me on izdržava.
Imam nekretninu na svoje ime, našu kuću, nemam pravo čak ni ako je prepišem na ime svog supruga ili deteta (sina)...puj pike ne važi.
Onda sam listala procente invalidnosti, sam ulcerozni kolitis donosi od 40 do 80 % posto nesposobnosti za rad, u zavisnosti od stanja. Pa Bogmemoj koje je moje stanje kad mi je zbog istog tog kolitisa puklo debelo crevo? Olakšalo mi muke ili šta?
Imam stomu, to se zove anus preterus animalis (ja bi rekla totalis), važi, to su mi priznali kao 80% telesnog oštećenja.
Ali ja nemam recimo ni čmar, e sad sam u onoj fazi kad vam se jadam jer mi to telesno oštećenje nije uračunato, a i ono iznosi nekih 40% koliko sam uspela da skontam.
Pošto tek čekam rešenje, a evo čekam ga već skoro 2 meseca, msilim da imam pravo da se žalim na odluku nakon 6 meseci i vrlo verovatno ću se i žaliti.
Mislim, mnogo se loše osećam da nemam baš nikakvo pravo na bar 10 000 mesečno za neku "nedajbože" situaciju.
Mora li mene moj suprug voleti i izdržavati? Šta mi znači kuća ako nemam za struju i hleb?
Od države nikad nisam imala nekih pogodnosti, ni plaćanje vrtića za decu, ja sam ih čuvala. Nisam imala dečji dodatak, suprugu je plata prelazila prosek.
I onda razmišljam... Dok sam čekala u socijalnom bilo je tu nekih koje se nikad zvanično nisu udale, čiji muškarci na kapijama ograda drže laviće, žene koje imaju decu, dvoje troje, to se dalje ni ne broji i imaju pravo na socijalnu pomoć, roditeljski, dečji dodatak...neplaćanje struje i još me svaki put ispred pošte jedna od takvih pita: Imaš li sestro za leba deci da dam?
Eto ja tako ogorčena malo se ovde izjadah pa ako neko želi da mi se pridruži, podrži me, pa eto da razmenimo iskustva o tome kako nemamo baš nikakvih prava.
Kad sam to neki dan rekla svojoj doktorici ona je rekla: Dotakli smo samo dno. Nije žena mogla da poveruje da je jedino pravo koje sam stekla (još nisam jer nemam rešenje) je popust na telefon i internet.
Toliko od mene za sad.
Čekam rešenje, javiću vam šta u njemu piše.
E ta sam.
Međutim, ja imam 52 godine, i tek nešto od godinu dana radnog staža.
Kada sam se razbolela i išla na biro (Novi Sad) rekli su mi što ne uzmem ono pravo što su supruge vojnih lica imale na 7 god radnog staža i ne odem u penziju. Imala sam pravo. To sam prepričala suprugu, on nije ništa od iste te vojske tražio, kao tu neku moju nadoknadu za pretrpljeni strah, selidbe i progone i nije tražio tu povoljnost za mene. Ostala sam domaćica, bolesna domaćica sa nekih 30 god.
Mnoge žene koje su zbog ratova i svega što se dešavalo zdrave i prave uzele to pravo od 7 godina, eto, ja nisam.
Sada nakon što mi je 2013-e ugrađena stoma (privremena), a sledeće godine i trajna (doživotna): Otišla sam preko centra za socijalni rad na procenu radne sposobnosti i zahtev za tuđu negu i pomoć. O prikupljanju papira da ne pričam, dokaži da si državljanin Srbije ako si rođen u Zagrebu, dokaži da ne primaš ništa iz PIO fonda republike Hrvatske, o ostalim glupostima i papirima ni da pričam, skupljala sam ih godinu dana. I konačno otišla na komisiju 24.03 ove godine.
Samo na osnovu papira bez ikakvog pregleda procenjeno je da sam nesposobna za rad i da imam telesno oštećenje od 80%.
Danas je 11.05. i ja još nisam dobila rešenje. Svi papiri su poslati u Beograd, pazi sad - na reviziju?
Pretresla sam svoja prava na internetu. Nemam nikakvih prava.
Nemam pravo da dokupim staž da bih imala 5 godina staža i stekla pravo na invalidsku penziju. Preko socijalnog nemam nikakva prava za tuđu pomoć i negu, za to moraš imati telesno oštećenje po dva osnova 70%+70% ???
Moraš biti 100% slep ili biti 100% na dijalizi.
Zato su za stomu valjda i stavili 80% da ne bi dobio nikakvo pravo.
Opet sam listala i listala i gledala mogu li ikako da steknem neko pravo na neku novčanu nadoknadu.
Udata sam, suprug mi ima solidnu penziju, nemam pravo jer me on izdržava.
Imam nekretninu na svoje ime, našu kuću, nemam pravo čak ni ako je prepišem na ime svog supruga ili deteta (sina)...puj pike ne važi.
Onda sam listala procente invalidnosti, sam ulcerozni kolitis donosi od 40 do 80 % posto nesposobnosti za rad, u zavisnosti od stanja. Pa Bogmemoj koje je moje stanje kad mi je zbog istog tog kolitisa puklo debelo crevo? Olakšalo mi muke ili šta?
Imam stomu, to se zove anus preterus animalis (ja bi rekla totalis), važi, to su mi priznali kao 80% telesnog oštećenja.
Ali ja nemam recimo ni čmar, e sad sam u onoj fazi kad vam se jadam jer mi to telesno oštećenje nije uračunato, a i ono iznosi nekih 40% koliko sam uspela da skontam.
Pošto tek čekam rešenje, a evo čekam ga već skoro 2 meseca, msilim da imam pravo da se žalim na odluku nakon 6 meseci i vrlo verovatno ću se i žaliti.
Mislim, mnogo se loše osećam da nemam baš nikakvo pravo na bar 10 000 mesečno za neku "nedajbože" situaciju.
Mora li mene moj suprug voleti i izdržavati? Šta mi znači kuća ako nemam za struju i hleb?
Od države nikad nisam imala nekih pogodnosti, ni plaćanje vrtića za decu, ja sam ih čuvala. Nisam imala dečji dodatak, suprugu je plata prelazila prosek.
I onda razmišljam... Dok sam čekala u socijalnom bilo je tu nekih koje se nikad zvanično nisu udale, čiji muškarci na kapijama ograda drže laviće, žene koje imaju decu, dvoje troje, to se dalje ni ne broji i imaju pravo na socijalnu pomoć, roditeljski, dečji dodatak...neplaćanje struje i još me svaki put ispred pošte jedna od takvih pita: Imaš li sestro za leba deci da dam?
Eto ja tako ogorčena malo se ovde izjadah pa ako neko želi da mi se pridruži, podrži me, pa eto da razmenimo iskustva o tome kako nemamo baš nikakvih prava.
Kad sam to neki dan rekla svojoj doktorici ona je rekla: Dotakli smo samo dno. Nije žena mogla da poveruje da je jedino pravo koje sam stekla (još nisam jer nemam rešenje) je popust na telefon i internet.
Toliko od mene za sad.
Čekam rešenje, javiću vam šta u njemu piše.