
Pozdrav svima.
Negdje u u avgustu 2012. na poluvremenu fudbalske utakmice osjetio sam kvrgu na pozadini. Da skratim priču, hirurg mi je rekao da je u pitanju perianalni apsces. Na moje "dobro je da nije dlaka urasla" on će ti " da je bogda dlaka urasla" shvatio sam da nije baš dobro. Tokom šopanja injekcija (antibiotika) to se smirilo, ali nakon toga ono opet "bukne" i oni odluče da urade inciziju pod upalom bez anestezije. Ijao. Iz rane se drenirao gnoj i sukrvica, i ja sam želio da se ubijem zbog situacije koja me je snašla, jer sam dobio posao u inostranstvu i morao sam da idem već u novembru.
I tako se to vuklo nekih godinu dana dok me nisu operisali u totalnoj anesteziji, sjećam se da je kanal bio slijep (nije bio povezan sa debelim crijevom), 6cm dužine. Čitajući forume, saznao sam da rana treba da bude otvorena, i da zarasta iznutra. Mene moj hirurg, inače poznati načelnik hirurškog odjeljenja lokalne bolnice, zašio dobro, i naravno ništa nisam rješio. U medjuvremenu bio je jedan period od možda 6 mjeseci kad je gnoj prestao da izlazi, ali se vratilo ponovo. Ljeta, već sad prošle, 2016. godine opet sam operisan kod istog hirurga, koji je ovaj put ostavio ranu otvorenu, i kad sam nakon operacije vidio kolika je rupa ostala, malo je falilo da dobijem infarkt. Higijena je bila na maksimalnom nivou, previjanje, hipermanganske kupke, ali je gnoj uporno izlazio. Od ljutinje, razočaranja, i ne znam čega sve, ne ide mi se ponovo u lokalnu bolnicu... I evo me opet na početku. Kanim se da odem u BG na pregled kod dr. Krivokapića, za koga sam čuo da je vrhunski stručnjak u toj oblasti.
Život sa fistulom je mene izuzetno psihički poremetio. Gdje god da se ide, ti moraš da misliš gdje ćeš i kako ćeš ići u wc, da li ćeš imati gazu za previjanje, šta kad je zaboraviš i sl. A tek bavljenje sportom, bez čega ja život ne mogu zamisliti. Da je ne znam šta drugo, odeš operišeš, i rješiš stvar. Ovako, ne zna čovjek šta da radi više... Nema se para da se ide privatno, a niko od njih ne garantuje uspješnost operacije. (pitao sam)
Potrebno je takodje izbaciti alkohol, totalno promjeniti način ishrane, izbaciti svinjetinu, mliječne proizvode, začine. znači promjeniti način života. Ko u tesnoj koži, ne smiješ "slano, ljuto, kiselo, slatko"...

Ja život ne mogu promjeniti u toj mjeri. To onda ne bi za mene bio život, nego životarenje...
Izvinte zbog ogromnog teksta, morao sam negdje da se izjadam... Ko ne boluje od ovoga, taj ne zna šta je duševna patnja.