@ekvilibrijum:
Dačo, potpuno se slažem sa vama, kada je reč o porodici. Nama, koji se već jako dugo borimo i živimo sa ovim teškim bolestima creva, bilo bi previše da još neko od naših ukućana ima slične ili iste probleme, a posebno kada su u pitanju deca. Samo mogu da poželim da vam devojčice budu žive i zdrave! Sve najbolje vama i vašoj porodici!!!
@licolu:
Postoje prilično dvosmisleni odgovori, u vezi sa ovim lekom, jer nema jasnih dokaza da je Imuran teratogen, kada se radi o muškoj populaciji i začeću. Najčeći su saveti da ordinirajući gastroenterolog sam proceni, kolika je opasnost u odnosu na korist od Imurana, u ovakvim slučajevima.
Takodje, poizvodjač lekova "Glaxo Smith Kline", tvrdi da je neophodan dodatan oprez, jer rizik ipak postoji: "A more recent product monograph produced by Glaxo Smith Kline and dated June 2005 does note that Imuran can cause fetal harm when given to a pregnant woman. This document also states that the drug should not be given during pregnancy or in patients of reproductive potential without careful weighing of benefit versus the risks and should be avoided whenever possible in pregnant women."
Ovde su američki lekari prilično oprezni, tako da i muškim pacijentima preporučuju mere zaštite (prezervative), jer se tragovi Imurana ipak mogu pronaći i u semenoj tečnosti. Pauziranje sa Imuranom, u trajanju od 6 meseci, pre samog začeća, bi bilo poželjno i za muški rod, da bi se izbegle neželjene komplikacije. Nakon toga muškarci mogu nesmetano da nastave sa uzimanjem leka, za razliku od žena, koje moraju da izdrže mnogo duže bez Imurana. Toliko o jednakosti polova....
Ako taj vremenski period poredim sa svim onim što žene moraju da žrtvuju, radi bezbedne trudnoće i dojenja, to je najmanje što možemo da uradimo za naše drage dame i buduću, nadam se, zdravu i srećnu decu!!!
Osim toga, novčani iznosi za obeštećenja pacijenata, zbog neadekvatnog lečenja, u sudskim procesima u SAD, su prilično veliki. Naravno, u Srbiji, koliko sam upoznat sa trenutnom situacijom, skoro svaki sudski proces ovakve vrste je, u najmanju ruku, gubljenje vremena i maltretiranje za one koji su oštećena strana (čitaj: mi-pacijenti!)
Dobra vest je da postoje drugi lekovi za održavanje bolesti u remisiji, koji nisu opasni (mesalamin/mesalazin, biološki lekovi i sl.) Naravno, za razliku od Amerike, u Srbiji je najveći problem na koji način ubediti naše lekare da takvim pacijentima izvrše promenu terapije i izbegnu rizike koji definitivno postoje. Znam da biološki lekovi mnogo koštaju, ali lečenje dece rodjene sa velikim defektima je još skuplje! Voleo bih da su naši ljudi (lekari, političari i dr.) mnogo odgovorniji, bar kada su deca u pitanju, ali, ali...
Dakle, kada je kombinacija 'Imuran + muška populacija + začeće', u pitanju, još uvek ne postoji opšti stav-koncenzus!