Sanja,
Suvi_vrat i GrooYa su ti već odgovorili na tvoj komentar, u vezi sa tabuiziranim IBD-om, ali naveo bih još neke činjenice i primere....
Ti si u pravu da bi bilo sasvim u redu, kada bi mogla da se skine ta 'maska' sa raznih bolesti i da ljudi budu oslobodjeni te vrste dodatnog pritiska društva u kome žive, ali, na žalost, to je prisutno i u drugim sredinama. Svest ljudi, kada se radi o bolestima, se jako sporo menja na bolje!
GrooYa je pomenuo 'pravo na privatnost', koja je zaista normalna pojava, u mnogo bogatijim i naprednijim društvima od našeg. Zato je u američkim bolnicama, svaki zahtev za uvid u istoriju bolesti, strogo zabranjen, bez saglasnosti samog pacijenta!!! Šta više, svaka zdravstvena osiguravajuća kompanija (Health Insurance Company) MORA da traži saglasnost osiguranika, radi pregleda istorije bolesti i/ili najobičnijeg lekarskog izveštaja, da bi obavila neophodne radnje, u vezi sa plaćanjem troškova lečenja!
Do pre nekoliko godina, imao sam jednog prijatelja (kolegu-profesora, ali na drugom unverzitetu), koji je takodje, u to vreme, imao malo dete. Odlazili smo u posete i naši 'klinci' su se druzili i igrali zajedno, sve do trenutka kada sam slučajno, u nekom neobaveznom razgovoru, pomenuo da sam više puta operisan, zbog CD-a. Iako sam mu objasnio o kakvoj bolesti je reč, mada u Americi, skoro svako poznaje nekoga ko ima problema sa IBD i/ili IBS-om, nije prošlo mnogo vremena i on je naglo postao jako zauzet i navodno 'sprečen' za redovno druženje. Na sugestiju da naše supruge mogu da, bar omoguće deci da se zajedno igraju, on je našao sve moguće i nemoguće izgovore za takav dogovor. Neću da 'grešim dušu' prema drugim nacijama, ali, sada već bivši prijatelj je takodje došao u Ameriku iz naših krajeva. Ne kažem da se ovako ne bi poneo i neki 'rodjeni' Amerikanac, ali, ali....!
Sem toga, čak i u Americi, kada otvoreno i iskreno kažeš pojedinim poslodavcima da si bolestan od hronične neizlečive bolesti, koja, uz to, još nije ni zarazna (prelazna), ali zahteva poseban tretman i uslove rada, njihov izraz lica se promeni do te mere, da bi voleli da te nikada nisu upoznali, niti zaposlili! Zbog opasnosti od optužbe za 'mobbing', najčeše te ostave na miru, ali, srdačan odnos prema tebi se naglo pretvori u latentnu netrpeljivost -- kao da pokušavaju da ti nemuštim jezikom kažu: "Nisi dobrodošao ovde. Daj otkaz i idi odavde što dalje!" Dakle, ljudi su ljudi -- dobri i loši, razumni i iracionalni.
Moje mišljenje i sugestija je da se u upitnik, koji će svaki IBD pacijent dobiti, kada bude započeo rad na registru, uvrsti pitanje tipa: "Da li želite da svi vaši podaci budu tajni ili javni?" To bi možda moglo da reši pitanje prava na privatnosti pacijenata.
Mene daleko više zabrinjava ovako 'nečastan' odnos državnih institucija i odgovornih ljudi (koji u njima rade), prema hroničnim neizlečivim bolesnicima u Srbiji. Sve je bilo dogovoreno, a oni su prosto ignorisali pomenuti Okrugli sto!!!! Bedno.
Pozdrav,
Skipper